Ključne poruke Svjetske zdravstvene organizacije

• Barem polovina svjetske populacije još uvijek nema potpunu pokrivenost esencijalnim zdravstvenim uslugama.
• Oko 100 miliona ljudi se još uvijek nalazi u ekstremnom siromaštvu (po definiciji imaju na raspolaganju 1,90$ dnevno) a moraju platiti troškove zdravstvene zaštite.
• Preko 800 miliona ljudi (oko 12% svjetske populacije) troši najmanje 10% svog kućnog budžeta za pokrivanje troškova zdravstvene zaštite.
• Sve zemlje članice UN-a su se opredijelile da ostvare univerzalnu pokrivenost zdravstvenom zaštitom do 2030. godine, kao dio Ciljeva održivog razvoja.

Šta je univerzalna pokrivenost zdravstvenom zaštitom?

• Univerzalna pokrivenost zdravstvenom zaštitom podrazumijeva da svi pojedinci i zajednice ostvaruju zdravstvene usluge kada su im potrebne, bez posebnih dodatnih troškova. Uključuje čitav spektar zdravstvenih usluga, od prevencije i promocije zdravlja do terapije, rehabilitacije i palijativne njege.
• Univerzalna pokrivenost zdravstvenom zaštitom omogućava svima da imaju pristup uslugama koje se odnose na najučestalija oboljenja kao uzrok obolijevanja i smrtnosti i osiguranje da kvalitet ovih usluga doprinosi unaprjeđenju zdravlja stanovništva.
• Postizanje univerzalne pokrivenosti zdravstvenom zaštitom je jedan od ciljeva na koji su se obavezale zemlje članice usvajanjem Ciljeva održivog razvoja u 2015. godini. Zemlje koje ostvare napredak u postizanju univerzalne pokrivenosti zdravstvenom zaštitom, ostvaruju napredak i za postizanje drugih ciljeva indirektno vezanih i važnih za zdravlje stanovništva.

Šta nije univerzalna pokrivenost zdravstvenom zaštitom?

• To nije besplatan pristup za sve moguće zdravstvene usluge bez obzira na njihovu cijenu, jer nema zemlje koja može omogućiti besplatno sve zdravstvene usluge na osnovnoj razini.
• Univerzalna pokrivenost zdavstvenom zaštitom nije priča samo o finansiranju zdravstvenih usluga. Ona uključuje sve segmente zdravstvenog sistema: organizaciju zdravstvene zaštite, zdravstveno-informacioni sistem, mehanizme kontrole kvaliteta, komunikacione kanale, tehnologiju u zdravstvu, zakonodavstvo i menadžment u zdravstvu.
• Univerzalna pokrivenost zdravstvenom zaštitom nije samo osiguranje minimalnog paketa zdravstvenih usluga, nego i osiguranje napretka u obuhvatu stanovništva zdravstvenom zaštitom i održivi mehanizmi finansiranja.
• Univerzalna pokrivenost zdravstvenom zaštitom nije samo pružanje individualne terapije, nego uključuje populacione intervencije kao što su javnozdravstvene kampanje, kontrola ispravnosti vode, zaštita od ekoloških faktora rizika i sl. intervencije.
• Univerzalna pokrivenost zdravstvenom zaštitom izlazi iz okvira zdravstva: predstavlja osnovu za napredak u ostvarivanju jednakosti, razvoja, socijalne inkluzije i kohezije.

Kako se mjeri univerzalna pokrivenost zdravstvenom zaštitom?

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je razvila 16 esencijalnih zdravstvenih usluga podijeljenih u 4 kategorije, sa adekvatnim indikatorima koji mjere jednakost u ostvarivanju zdravstvene zaštite:

Reproduktivno zdravlje, zdravlje majke i djeteta

• Planiranje obitelji
• Prenatalna zaštita i porođaj
• Potpuna imunizacija djece
• Rizici vezani za pneumoniu

Zarazna oboljenja

• Terapija TB
• HIV antiretroviralna terapija
• Terapija hepatitisa
• Prevencija malarije
• Adekvatna sanitacija

Hronična nezarazna oboljenja

• Prevencija i terapija hipertenzije
• Prevencija i terapija hiperglikemije
• Screening karcinoma grlića materice
• Prestanak pušenja

Kapacitet i dostupnost usluga

• Osnovni pristup bolničkoj zdravstvenoj zaštiti
• Distribucija zdravstvenih radnika
• Pristup esencijalnim lijekovima
• Sigurnost usluga i usklađenost sa IHR odredbama

Šta je primarna zdravstvena zaštita?

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je razvila kohezivnu definiciju primarne zdravstvene zaštite koja se bazira na tri segmenta:

1. Osiguranje da su zdravstveni problemi zdravlja stanovništva obuhvaćeni kroz sveobuhvatne promotivne, preventivne, terapeutske, rehabilitacijske i palijativne usluge tokom čitavog živtnog ciklusa, strateški planirane po prioritetima za pojedince, obitelji i službe u zajednici.
2. Sistematično se odnose na široki spektar determinanti zdravlja (uključujući socijalne, ekonomske, okolišne faktore kao i navike i ponašanje vezano za zdravlje) kroz javnozdravstvene politike i intervencije zasnovane na dokazima.
3. Osiguravaju pojedincima, obiteljima i zajednici da unaprjeđuju zdravlje i djeluju kao role modeli za zagovaranje politika koje promoviraju i štite zdravlje i kvalitet života.

Jačanje primarne zdravstvene zaštite je najefikasniji i najefektivniji način postizanja univerzalne pokrivenosti zdravstvenom zašitom širom svijeta.

Aktuelna situacija u Federaciji BiH

Poboljšanje dostupnosti primarne zdravstvene zaštite je značajan cilj reforme zdravstvenog sistema u Federaciji BiH. Prema podacima redovne zdravstvene statistike za 2017. godinu, stanovništvo Federacije BiH je primarnu zdravstvenu zaštitu ostvarivalo u okviru 983 geografske lokacije/ambulante.

U primarnoj zdravstvenoj zaštiti (porodična medicina, opšta medicina, pedijatrija, školska medicina, pneumofiziološka zaštita, medicina rada, hitna pomoć, patronaža) u 2017. godini, u Federaciji BIH je radila trećina ukupnog broja zaposlenih doktora medicine (33,8%), te preko petine ukupnih medicinskih sestara/tehničara (23,3%).

Primarnu zdravstvenu zaštitu je na 100.000 stanovnika obezbjeđivalo 74 doktora medicine i 140 medicinskih sestara/tehničara, a na jednog doktora medicine su u prosjeku radile dvije medicinske sestre/tehničara (1,9).

Prisutne su razlike u pokrivenosti stanovništva timovima primarne zdravstvene zaštite. U 2017. godini najveći broj doktora medicine je bio u Kantonu Sarajevo (90/100.000) i Tuzlanskom kantonu (87/100.000), dok je najmanji broj doktora registrovan u Posavskom kantonu (45/100.000) i Unsko-sanski  kanton(45/100.000).

Po jednom doktoru medicine u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u Federaciji BiH je u 2017. u prosjeku bilo 1.347 stanovnika, s najvećim brojem stanovnika po jednom doktoru u Unsko-sanskom kantonu 2.234, a najmanjim u Hercegovačko-neretvanskom 1.082.

Prema podacima redovne zdravstvene statistike za 2017. godinu,  preko polovine svih doktora medicine (52,4 %) i blizu polovine medicinskih sestara/tehničara (43,3%) zaposlenih u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u Federaciji BiH je radilo u službama porodične medicine.

Od ukupno 856 doktora medicine u ovim službama, preko dvije petine je imalo završenu specijalizaciju porodične medicine (41,9%), iznad polovine (81,6%) je imalo završenu dodatnu edukaciju iz oblasti porodične medicine (PAT), dok je 26,5% doktora medicine  bilo na specijalizaciji.

Kao i prethodnih godina, u 2017. godini skoro tri četvrtine svih doktora medicine u javnom sektoru čine specijalisti raznih disciplina (70,1%). Najveći postotak doktora medicine specijalista bio je u Tuzlanskom kantonu (75,8%) i Kantonu Sarajevo (66,5%), a najmanji u Kantonu 10 (50%).

Najveći broj doktora medicine specijalista svih disciplina u 2017. godini je bio starosti 55 i više godina (40%). Prema specijalnostima, najveće učešće doktora starosti 55 i više godina je bilo među specijalistima školske medicine (87,5%) i opšte medicine (77,8%), što je u skladu sa reformskim opredjeljenjem jačanja porodične medicine. Značajno je učešće doktora starijih od 55 godina među specijalistima medicine rada (68,2%), pneumologije (63,5%), fizikalne medicine (63,4%), epidemiologije (51,9%) itd., dok je trećina (32,8%) doktora specijalista porodične medicine bila starosti 55 i više godina, uz blizu polovine doktora starosti 45-54 godine (48,8%).