- Jednostavno otkrivanje postojanja inzulinske rezistencije
- Dijagnoza i tretman metaboličkog sindroma
- Individualizirani pristup pacijentu
- Procjena pratećih poremećaja i kardiovaskularnog rizika
- Multidisciplinarni pristup (internista, endokrinolog, psiholog)
- Edukacija pacijenata
Inzulinska rezistencija
Inzulinska rezistencija je stanje koje se javlja kada osoba dobija na težini u tolikoj mjeri da se normalno (potkožno) masno tkivo popuni, te se dalja akumulacija masti odvija u abdomenu, jetri i mišićima. Većina masnog tkiva koje se taloži u abdomenu, između organa, razvija se u aktivni endokrini organ. Inzulinska rezistencija ima dalekosežne posljedice kao što su kardiovaskularne bolesti i dijabetes melitus tip 2. Osobe koje imaju inzulinsku rezistenciju se suočavaju sa poteškoćama u gubitku tjelesne težine na programu ishrane sa normalnim procentom ugljikohidrata. Ignorisanje metaboličke komponente gojaznosti dovelo je do neefikasnog tretmana komorbiditeta.
Procjena
Na početku liječenja pravi se procjena na osnovu:
- Internističkog pregleda:
- Temeljita anamneza
- Antropometrijska mjerenja: visina, težina, obim struka i bokova
- Metaboličkih parameatra:
- Glukoza, inzulin, glikolizirani hemoglobin
- Holesterol, trigliceridi, LDL- holesterol, HDL-holesterol
- Hormonalni status štitne žlijezde, kortizol, kateholamini, prolaktin, gonadotropini
- Vitamini i mikronutrijenti: tiamin (vitamin B1), riboflavin (vitamin B2), vitamin D, vitamin K, selen, magnezij, bakar, cink
- Očekivanja i motivacije pacijenta.
- Psihološkog stanja: prisutnost psihološke traume, depresije, stresa, itd.
Liječenje
Liječenje uključuje dijetetski režim koji ima za cilj poboljšanje i normalizaciju metaboličkog i vaskularnog zdravlja i podrazumijeva:
- Poboljšanje osjetljivosti na inzulin.
- Poboljšanje i normalizacija antropometrijskih i metaboličkih parametara.
- Poboljšanje kvalitete života.
Multidisciplinarni pristup
Liječenje inzulinske rezistencije, abdominalne gojaznosti i pratećih komorbiditeta zahtijeva multidisciplinarni pristup. Velika je uloga interniste, endokrinologa, uz podršku psihologa.
Ipak, u prihvatanju životnih izazova, glavnu ulogu igramo mi.
